<p>Kao pisac, Tomaš Pjontek debitovao je romanom Heroina, delimično zasnovanim na vlastitom iskustvu zavisnosti od tog narkotika. Kao što je sam govorio u intervjuima, 30% situacija opisanih u romanu zaista su se dogodile, a ostalih 70% mogle su da se dogode. Roman je doživeo izvanredan uspeh (biblioteka Račinjskih u Poznanju dodelila mu je počasnu nagradu za najbolju knjigu objavljenu 2002, a iste godine bio je nominovan za nagradu „Pasoš” časopisa Politika), ali je izazvao i brojne kontroverze u javnosti, poput osude da je u romanu nedovoljno akcentovano upozorenje na opasnost od konzumacije ovog narkotika. Glasnogovornici ovakvog stava previđali su činjenicu da Tomaš Pjontek nije pisac programskih pamfleta, već vrstan narator koji ne potcenjuje svoje čitaoce. Priča se konstruiše iz pozicije heroinskog ovisnika, a već u samoj činjenici da je ispričana (kvazi)intimističkim tonom prvog lica krije se svojevrsna piščeva ironijska distanca: ne postoji jedan već nekoliko naratora, a kako se ličnost jednog uruši i dekomponuje, prvo lice preuzima drugi narator, takođe privremen, i u priči i u životu. Jedina stalna figura, koja jača iz ove pustoši i smrti, jeste sama droga.</p>
Komentari
Molimo vas da se ulogujete ili registrujete da biste mogli da šaljete komentare.
Trenutno nema komentara. Budite prvi koji će ostaviti komentar!